Čitaj mi!

Zvuci i koraci Srbije

Potreba za pesmom i igrom stara je koliko i čovečanstvo. Muzika je prisutna u svakoj kulturi i sastavni je deo života.

Od severa do juga naše zemlje muzika je bila i ostala ono što nas spaja. Uz nju se raduje i plače, slavi i tuguje, proslavlja i zaboravlja. Ovu epizodu smo, upravo zato, posvetili onima koji stvaraju nežne note i moćne tonove, onima koji od zaborava čuvaju pesme i igre stare Srbije i zahvaljujući kojima i danas možemo da uživamo u bogatstvu muzičke tradicije naše zemlje.

Legenda kaže da je vetar bio taj koji je na slomljenoj trsci odsvirao prvu melodiju. Čovek je zatim samo oponašao prirodu i tako je nastala frula - majka svih instrumenata i početak i kraj svake priče o muzici u Srbiji.

Srbi su frulu toliko voleli da su joj nadenuli brojna imena. Ona je i svirala i svirojka i sviralče, i duduk i duduče... Na njoj su svirali pastiri, bila je najbitniji gost na svakom narodnom praznovanju i okupljanju, ali gotovo i da nije bilo pesme u kojoj nije vodila glavnu reč.

Truba je u Srbiju stigla u vojničkom koferu sredinom 19. veka. Primila se, prepoznala u narodnom melosu i brzo mnogima postala omiljeni instrument. Od tada, pa do danas, razvila se kao deo tradicije, deo istorije, deo svih važnih proslava, u stvari, postala je deo naših života.

Gusle su tradicionalni instrument naroda sa ovih prostora. Prvi trag o njima ostavili su Vizantinci još u prvoj polovini 7. veka. Gusle su odigrale presudnu ulogu u istoriji srpske epike, jer su upravo guslari, narodni pevači, opevajući događaje uz gusle beležili istoriju...

Korak koji prati melodiju još jedno je naše bogatstvo. Nema lepšeg prizora od pogleda na momke i devojke u raznobojnim nošnjama koji opancima raspliću pletenice tradicije dok koracima ispisuju neke nove stranice istorije. Ako je ovo tačno, onda je Čajetina opština puna bogatih ljudi.

Kada se vidi koliko u Bogatiću vole folklor i uživaju u igri i pesmi, ne čudi saznanje da je ansambl „Đido" jedan od najuspešnijih u našoj zemlji. Slavu ovog kraja razigrani Mačvani i Mačvanke proneli su i širom sveta, jer je grupa putovala i donosila medalje iz mnogih zemlja, a srpska kola vila su se i rasplitala po svim meridijanima, stigavši čak i do daleke Kine.

Urednik: Vladimir Novaković
Autor teksta: Aleksandra Bogdanović
Snimatelj: Pavle Tanasijević
Montaža: Nemanja Radić