Čitaj mi!

Šumadija - stopama istorije

Svi putevi koji vode kroz Srbiju moraju da prođu kroz njene dveri, malo je događaja iz prošlosti naše zemlje, da im Šumadija nije bila poprište. Od davnih vremena, pa sve do skorašnjih dana, za ovo parče zemlje jagmili su se mnogi. Smenjivali su se Iliri, Kelti, Rimljani, Sloveni, Vizantinci...

Teritorija današnje Šumadije prvi put ulazi u sastav srpskih zemalja krajem 13. veka, za vreme kraljeva Dragutina i Milutina. Ona će biti i deo Dušanovog carstva, pa države kneza Lazara, a potom i srpske despotovine. Njenim delovima vladaće i Turci i Ugri, ali će je Srbi uvek iznova i iznova vraćati, pa će Šumadija postati kolevka mnogih buna i ratova, pobeda i poraza, stradanja i slavlja, ali i mesto rađanja nekih od najvećih junaka srpske istorije. Tragovi tih davnih dana i danas su vidljivi širom Šumadije.

Na istočnim obroncima planine Rudnik, u predivnom prirodnom ambijentu, već vekovima tihuje manastir Nikolje, a nadomak sela Viševac, u blizini Rače, uzdiže se brdo Gradište koje čuva priču o majci vožda Karađorđa, o vladaru koji će u Šumadiji živeti, u njoj će podići Prvi srpski ustanak, u njoj će slavno vojevati, u njoj će i poginuti 1817. godine.

I sudbine članova druge srpske novovekovne dinastije bile su vezane za Šumadiju. Tako će u Takovu kraj Gornjeg Milanovca s ponosom reći da je upravo ovo mestašce rodno mesto Obrenovića.

Ispila je ova lepa regija svoju „čašu otrova" i bila svedok nesreća koje nikada ne smeju da se zaborave. U spomen na žrtve čitav prostor Šumarica je pretvoren u spomen-park. U njemu se nalazi dvanaest monumentalnih spomenika podignutih u znak sećanja na oko tri hiljade stradalih stanovnika Kragujevca i okolnih mesta. Najpoznatiji od njih posvećen je ubijenim đacima srednjih škola i postao je simbol ove tragedije, ali i čitavog Kragujevca.

Kada su bojevi i vojevanja prošli, Šumadija je postala centar rađanja moderne srpske države i mesto odakle je krenuo razvoj naše zemlje.

Kažu da je ime dobila po nepreglednim, gustim šumama hrasta i bukve koje su nekada u njoj rasle. Stari hrast koji se danas nalazi u dvorištu osnovne škole u selu Lipovac kraj Topole, sigurno pamti ta vremena. Na ovom mestu već više od 300 godina, jedan od najstarijih hrastova u ovom delu Srbije, bio je svedok veselja i ratova, pod njegovim krošnjama okupljali su se hajduci i njihovi jataci, a narodne vođe pravile planove za bune, danas su tu školarci, turisti i zaljubljenici u priridu... Da može da govori ova izborana kora mogla bi da ispriča mnogo toga, ali spremna je još da upija i pamti.

Urednik: Vladimir Novaković
Autor teksta: Aleksandra Bogdanović
Snimatelj: Pavle Tanasijević, Aleksandar Hovjetski, Miloš Rančić
Montaža: Nemanja Radić