Čitaj mi!

Velika Plana - stopama Karađorđa

Na levoj obali Velike Morave, u srcu Podunavskog okruga, postoji jedno tiho mesto u kome ljudi prave male ali prave korake. Velika je Morava, bogata je njena istorija, raskošna je priroda, velika su srca ljudi koji ovde žive, pa zato ova varoš dostojno i nosi ime - Velika Plana.

Sa oko pedeset hiljada stanovnika i zemljoradnjom kao primarnom delatnošću, Veliku Planu najpre ćete prepoznati po njenim ljudima - veselim, dobrim i srećnim pojedincima koji znaju i od malih, svakodnevnih događaja da naprave velike svetkovine.

U minulim vekovima mnogo puta se nalazila u centru zbivanja koja su odredila put Srbije, ali nikad tako jako i tako neponovljivo kao jednog vrelog julskog dana 1817. godine kada su je jedan hrast i jedan stari lug zauvek upisali u istoriju.

Radovanjski Lug danas je lepo uređen spomen kompleks i mesto koje tokom cele godine obilaze mnogi poštovaoci srpske istorije. Osim hrasta, ispod koga i sada može da se vidi prvobitni grob Karađorđa, ovde se nalazi i spomen crkva Svetog arhangela Gavrila. Podigao ju je voždov unuk, kralj Aleksandar I Karađorđević, a narod ju je prozvao Zahvalnica, u znak zahvalnosti za sva dela vođe Prvog srpskog ustanka. Svake poslednje nedelje ujulu, takođe, tradicionalno se organizuju i nadaleko poznati „Voždovi dani".

Sela oko Velike Plane vrve od zanimljivih lokaliteta i mesta vrednih posete. U porti crkve Svetih apostola Petra i Pavla u Lozoviku nalazi se pravi dragulj narodnog graditeljstva - stara crkva brvnara, jedna od nekoliko koje se i danas mogu videti na teritoriji Velike Plane. Crkva je podignuta u vreme kneza Miloša Obrenovića nakon dobijanja hatišerifa 1830. godine kojim je kneževina Srbija stekla samostalnost.

Posetite Veliku Planu i videćete - pravi odgovor krije se u iznenađenju. U divnom iščekivanju da otkrijete nepoznato. U vremenu koje provedete u njoj i ljudima koje tu upoznate. A ta sreća je, baš kao i Plana - Velika.

Urednik: Vladimir Novaković
Autor teksta: Natalija Bogdanović
Novinar: Aleksandar Terzić
Organizacija: Milan Milosavljević 
Snimatelji: Aleksandar Hovjetski, Miloš Dimitrijević
Montaža: Nemanja Radić