Čitaj mi!

Merošina 2 - Dobro došli u opštinu višanja

Tamo gde se zapad uliva u istok, a jug preliva u sever, tamo gde priroda daje, a ljudi darove radom stostruko vraćaju, tamo gde drevna istorija spava, a savremeni potencijali čekaju da budu otkriveni - tamo počinje priča o Merošini.

Merošina je opština u jugoistočnom delu Srbije. Kao kakvu lepoticu za čiju naklonost se vredi boriti, od očiju radoznalaca skrila su je starija braća - Niš, Aleksinac i Prokuplje, na čije granice se naslonila i u čijim senkama je rasla i razvijala se.

Danas pripada Nišavskom okrugu, ali je u prošlosti bila središnji deo Dobriča, manje oblasti u južnoj Srbiji između Južne Morave na istoku, donje Toplice na jugu i ogranaka Jastrepca na zapadu i severu. Merošina je mlada opština - iako na prostoru koji je vekovima unazad bio nastanjen, zvanično je formirana tek 1. jula 1957. godine i od tada pa do danas napreduje i raste.

Za taj razvoj ima da zahvali izdašnoj prirodi, vrednim ljudima ali i - jednoj voćki. Jer Merošina je dom „kraljice među višnjama" - Oblačinske višnje.

Kažu da su višnju na ove prostore doneli doseljenici iz Vojvodine krajem 19. veka. Zeleni i plodni brežuljci oko Merošine očigledno su joj prijali pa se uskoro pročulo da najlepša, najkvalitetnija i najslađa višnja rađa upravo ovde. Koju deceniju kasnije i čitavu jednu novu, autohtonu vrstu „krstilo" je selo kraj Merošine - „rođena" je Oblačinska višnja.

Oblačinska višnja danas je brend čitave Merošine i svakako njen najprepoznatljiviji proizvod. Pod zasadima ovog voća nalazi se oko 2 hiljade hektara, a poslednjih godina sorta je dobila i zaštićeno geografsko poreklo.

Iako teritorijalno mala, Merošina ima velike turističke potencijale. Ona je dom vrednih i radnih domaćina, a svako od 27 naselja koliko čini opštinu, priča je za sebe. Jedno od najkoloritnijih i najneobičnijih svakako je Aleksandrovo. Jer - ko bi očekivao da u srcu Južne Srbije, na samo 12 kilometara od Niša, pronađe dašak Vojvodine?!

Manastir Svetog Jovana i danas je važno središte i stecište vernika iz čitavog kraja. Iz temelja je obnovljen početkom 21. veka i svake godine u julu, na praznik Svetog Jovana, ovde se okupi veliki broj ljudi iz Merošine, ali i iz čitave okoline. I tako, uprkos svim nedaćama, duhovni život na ovom mestu, baš kao i svih prethodnih vekova, nastavlja da traje.

U vremenima kada zanati izumiru, a vešte ruke pojedinaca uveliko gube bitku sa industrijskom, mašinskom proizvodnjom, ovakvi pojedinci postaju istinski čuvari tradicije, hroničari prošlih vremena i borci za očuvanje sećanja. Srećom, u Merošini ih ima još...

Lepota malih sredina je u tome što ćete se u njima, odakle god da dolazite, nekako uvek osećati dobrodošlo. Tu žive jednostavni ljudi i dobri domaćini koji sve sačekuju srdačnim osmesima i raširenih ruku. Ako provedete neko vreme sa njima, dočekani kao poznanici, odavde ćete otići kao dragi prijatelji uz čvrsto obećanje da se uskoro ponovo vidite.

Autor: Vladimir Novaković
Autor teksta: Aleksandra Bogdanović
Snimatelji: Aleksandar Hovjetski, Miloš Dimitrijević
Montaža: Nemanja Radić