Čitaj mi!

Smederevo - U gradu alasa i dobrih domaćina

U svim velikim pričama, koje su zaista važne, koje ostanu sa vama, koje ne izblede i koje se otrgnu od zaborava, ljudi su oni koji menjaju njihov tok, oblikuju ih i učine važnim.

Oni mogu biti mali, naizgled ni po čemu posebni, ali tek kada se osvrnete doznate da su upravo oni ti koji su oblikovali i skrojili jedno vreme i mesto i učinili ih značajnim i velikim. Neke ljude istorija zaboravi, skrajne i potisne na margine sećanja. Neke sa pravom obeleži i zlatnim slovima zapamti odakle su potekli i šta su činili.

Upravo ti mali i veliki ljudi trajno su upisali svojim veštim prstima, rečima, ribarskim mrežama i nepokolebljivim snovima, Smederevo, grad reka, gvožđa i vinove loze, među mesta u kojima su svi uvek dobrodošli i u koja ćete uvek poželeti da se vratite.

Omeđeno Dunavom, Jezavom i Velikom Moravom, Smederevo svoje gorde srednjovekovne zidine ogleda u moćnim tokovima reka. Upravo tu, na njihovim obalama Smederevci čuvaju stare srpske tradicije, ne dopuštajući da vreme koje neumorno teče izbledi njihove boje i ugasi im sjaj.

Osim Dunava, u Smederevu se plavi još nešto. Kroz čitavu istoriju ovog područja nailazimo na pisane tragove koji svedoče o možda najplemenitijoj među tradicijama - tradiciji uzgajanja grožđa. Istorijski izvori pominju da su vinovu lozu na ove prostore još u 3. veku doneli Rimljani. Prema legendi, prve sadnice u Smederevu je zasadio car Marko Aurelije Prob, a grožđe se od tada na ovim prostorima gaji neprekidno.

Ime ovog grada u prošlosti su širom sveta s ponosom pronosili mnogi poznati Smederevci. Danas broji preko 100 hiljada stanovnika od kojih svaki na svoj način doprinosi njegovom značaju i teži da ga predstavi u što boljem svetlu.

A da Smederevo ostane rasadnik kreativnih ljudi koji pomeraju granice brinu se zaposleni u 19 osnovnih i šest srednjih škola. Najstarija od njih ujedno je i jedna od najstarijih obrazovnih ustanova u čitavoj Srbiji.

Postoje gradovi koji vas na prvi pogled oduševe svojom lepotom, pejzažima, pogledom na planine i reke, stasitim drvećem i drugim krasotama. Postoje gradovi čiji se životi temelje na industriji i kakvim manje lepim delatnostima i koji jure da nekako nadoknade te nedostatke. Smederevo je grad izvan toga, izvan bilo kakvih podela, izvan opisa, sa svim svojim lepotama, vrednim domaćinima... grad u kome kada se nađete pomislite - bilo bi ovo lepo mesto za život.

Ako se ikada obrete u ovom gradu punom kako očitih tako i skrivenih čuda, jedno je sigurno - na svakom koraku bićete dobrodošli. Za sve one koji možda nisu najsigurniji kuda idu, uvek će postojati gradovi gde će se osećati kao kod kuće. Takvo je Smederevo, a takvi su i njegovi ljudi. Na kraju, gradovi imaju dosta sličnosti sa ljudima. I jedni i drugi imaju mnogo priča za ispričati i mnogo prizora za pokazati.

Autor: Vladimir Novaković
Tekst: Aleksandra Bogdanović
Tekst čitao: Dragan Vučelić
Kamera: Aleksandar Hovjetski, Branko Hrček
Montaža: Nemanja Radić