Čitaj mi!

Gornji Milanovac

Posmatrajući ovaj grad u okeanu drveća i rastinja naš poznati naučnik Jovan Cvijić je oduševljeno rekao kako je Gornji Milanovac „beli labud na zelenom jezeru". Nemaštoviti statističari ga okarakterisaše kao „najmlađu okružnu varoš u Srbiji". Važni hroničari kao „kolevku moderne srpske države".

A, imao je i druga imena. Prvo mu je sudbinu odredila reka na čijoj obali je nastao. Po njoj, rođen je kao Despotovica, ali ga je za vjek i vjekova knez Miloš Obrenović krstio kao Gornji Milanovac... I beše to ime koje je ovaj grad, snažno prihvatio i upisao u istoriju.

Sećanje na važne istorijske događaje danas u Takovu čuva nekoliko objekata - crkva brvnara u kojoj su se, po predanju, 1815. nakon podizanja ustanka, okupljeni pričestili i zakleli na vernost Milošu Obrenoviću, ali i Muzej Drugog srpskog ustanka.

Malo je u Srbiji naselja kao što je Gornji Milanovac. Ovaj gradić se od svog osnivanja razvijao po urbanističkom planu napravljenom još davne 1852. godine i ta uređenost vidi se i danas. Gotovo sve njegove ulice seku se pod pravim uglom i dovoljno su široke čak i za moderni saobraćaj. U centru naselja nalazi se prostran i lepo uređen trg i park prepun zelenila, a samo srce grada čini i crkva Svete Trojice, još jedan trag dinastije Obrenović na ovim prostorima.

Zanatlije u Srbiji pamte i bolje dane... U čitavom gornjomilanovačkom kraju, od davnina poznatom po vrednim majstorima, ostao je samo jedan kovač - Dragomir Petrović iz Takova.

Nije mali broj onih koji na proputovanju Ibarskom magistralom od Gornjeg Milanovca upamte samo zeleno brdašce na čijem vrhu stoji građevina koja podseća na vikinški brod. Ova kapija grada, tako neobične arhitekture za srce Šumadije, zapravo je Kuća srpsko-norveškog prijateljstva i zdanje koje krije neverovatnu priču o žrtvi, hrabrosti i drugarstvu koje ne poznaje granice. Kuća je zapravo jedinstveni spomenik izgrađen u znak sećanja na više od 4.000 Jugoslovena koji su Drugi svetski rat proveli u radnim logorima širom Norveške.

Neki bi rekli da je Gornji Milanovac uzeo pomalo od svakog i najbolje od svega. Smešten na dodiru zapadne Srbije, Gruže i Pomoravlja, u jugozapadnom delu Šumadije prigrlio je darove planina - Rudnika, Suvobora i Maljena, ali i mnogobrojnih reka i rečica kraja, smeštajući svoja 63 naselja u najlepši mogući krajolik - tamo gde vetrovi miluju, kiše zalivaju, a godišnja doba se prelivaju jedno u drugo bez naglih promena i temperaturnih šokova. I uopšte, sve je u Gornjem Milanovcu nekako umereno, mirno, srdačno i toplo.

Urednik: Vladimir Novaković
Autor tekst: Aleksandra Bogdanović
Snimatelj: Miloš Raonić, Aleksandar Hovjetski
Montaža: Nemanja Radić